Davos i dolina Landwasser, Švicarska
Prvi put u Švicarskoj
Švicarska željeznica godinama mi je bila na listi želja. Bernina Express, crveni vlakovi, vijadukti i pruge kroz Alpe bili su prizori koje sam dotad uglavnom poznavao s fotografija. U Švicarskoj nikada prije nisam bio, pa je ovo putovanje trebalo spojiti dvije želje: upoznati barem dio zemlje i napokon doživjeti njezine planinske željeznice.
Kiša i oblaci
Početak putovanja nije izgledao posebno obećavajuće. Dok sam autobusom putovao prema Švicarskoj pratio nas je vrlo jak vjetar, a u Vaduzu u Lihtenštajnu kiša me pošteno oprala. Već sam se počeo bojati da bi me takvo vrijeme moglo pratiti i dalje, posebno jer su planine i željezničke vožnje bile glavni dio onoga zbog čega sam došao baš u ovaj dio Švicarske.
Davos među planinama
Put se nastavio prema Graubündenu i prvom švicarskom odredištu, Davosu. Kiša se uglavnom povukla, ali ostali su niski oblaci i planinski vrhovi koji su se skrivali u magli. Davos mi je na prvi pogled djelovao kao miran planinski gradić, s mokrim ulicama i planinama koje su se tek povremeno nazirale iza grada. Takvo vrijeme davalo mu je potpuno drukčiji izgled od sunčanih prizora švicarskih Alpa koje sam prije putovanja gledao u filmu Heidi.
Davos leži na približno 1.560 metara nadmorske visine, u gornjem dijelu doline Landwasser. Šetajući gradom prema hotelu, lutao sam između modernijih zgrada, starijih kuća i uređenih zelenih površina, dok su se iznad krovova gotovo stalno pojavljivale šumovite padine. Upravo mi je taj spoj grada i planina bio jedan od prvih detalja po kojima sam počeo pamtiti Davos.
Davos kao europsko lječilište
Davos zapravo nije nastao kao klasičan stari alpski gradić okupljen oko jednog trga. Njegov se izgled posebno počeo mijenjati u 19. stoljeću, kada je postao poznato europsko lječilište. Dolaskom sve većeg broja gostiju gradili su se sanatoriji i hoteli, pa je među planinskim padinama postupno nastalo mjesto urbanijeg izgleda nego što bi se možda očekivalo na toj visini.
Veliku ulogu u tom razvoju imao je liječnik Alexander Spengler, koji je u Davos stigao sredinom 19. stoljeća i počeo zagovarati tamošnju visinsku klimu kao dio tadašnjeg liječenja tuberkuloze. Lječilišni Davos ubrzo je počeo privlačiti sve više gostiju iz različitih dijelova Europe, a s njima su dolazili novi hoteli, sanatoriji i sadržaji koji su grad postupno mijenjali.
Kad su skije stigle u Davos
S vremenom se Davos počeo okretati i zimskom turizmu. Jedna od zanimljivijih priča veže se uz braću Tobiasa i Johanna Brangera, koji su 1889. počeli učiti skijati, navodno najprije na osamljenim mjestima i po mraku kako im se sumještani ne bi rugali. Nekoliko godina kasnije na jednu od njihovih skijaških tura pridružio im se i Arthur Conan Doyle, autor Sherlocka Holmesa, koji je poslije o tom iskustvu i pisao.
Davos je do 1930-ih već ozbiljno razvijao zimsku infrastrukturu, a na Bolgenu je 1934. otvoren prvi T-bar skijaški lift te vrste u svijetu.
Kad se zna taj dio povijesti, broj žičara koje sam vidio u okolici Davosa djeluje puno logičnije. Meni je svejedno ostao pomalo neobičan prizor grada iz kojeg se gotovo ravno s ulice može krenuti prema planini.
Crkva St. Johann u Davosu
Šetnju Davosom nastavio sam bez nekog posebnog plana, tražeći detalje koji su mi usput zapeli za oko. Tako sam ušao i u crkvu St. Johann u Davos Platzu, jednu od prepoznatljivijih građevina u središnjem dijelu grada.
Izvana se najviše ističe visoki toranj, podignut još 1481. godine, ali meni je za fotografiranje zanimljivija bila unutrašnjost. Drvena galerija, propovjedaonica, drveni pod koji škripi pod nogama, svodovi i kameni detalji ponudili su mi sasvim drukčije motive od mokrih ulica vani. Posebno su se isticale orgulje i šareni vitraji u koru. Četiri prozora oslikao je 1928. graubündenski umjetnik Augusto Giacometti, a povezuje ih zajednička tema „Raj“.
Rhätische Bahn
Još od ulaska u Švicarsku željeznica mi je stalno privlačila pažnju. Crveni vlakovi Rhätische Bahna pojavljivali su se uz cestu, kroz doline i između planina. Svaki put kad bih ih ugledao, podsjetili bi me na jedan od glavnih razloga zbog kojih sam toliko dugo želio doći ovamo.
Za početak željezničkog dijela putovanja, prije nego što ćemo kroz velika panoramska stakla Bernina Expressa prelaziti Alpe, čekala nas je sasvim drukčija vožnja, povijesnim vlakom prema Filisuru.
Pruga prema Filisuru
Stari zeleni vagoni izgledali su kao da pripadaju nekom drugom vremenu. Drvene klupe, jednostavan interijer i otvoreni panoramski vagon bili su potpuna suprotnost modernim vlakovima koje sam dotad viđao po Švicarskoj. Pred nama je bila stara željeznica koja je sama po sebi bila dio doživljaja, a tek nas je čekala pruga kroz dolinu Landwasser prema Filisuru.
U programu putovanja ova je vožnja bila najavljena kao vožnja Krokodilom, ali našu je kompoziciju toga dana vukla crvena lokomotiva Ge 4/4 I 605. Krokodil je inače jedna od lokomotiva koje se koriste s ovom povijesnom kompozicijom, pa je očito nama dopala njegova crvena zamjena.
Krokodil
Nadimak Krokodil veže se uz stare električne lokomotive Rhätische Bahna serije Ge 6/6 I, koje su na švicarske planinske pruge stigle početkom 1920-ih. Prepoznatljiv oblik s dugim prednjim dijelovima i zglobnom konstrukcijom bio je prilagođen brojnim zavojima planinskih pruga, a upravo im je neobičan izgled s vremenom donio nadimak Krokodil.
Već nakon izlaska iz Davosa počeli su se izmjenjivati zeleni pašnjaci, drvene kuće razbacane po padinama, šuma, stijene i voda koja se gotovo stalno pojavljivala uz prugu.
Usput smo prolazili i stajali na malim stanicama poput Davos Frauenkircha, Davos Glarisa i Davos Wiesena – jednostavne i uredne, potpuno uklopljene u okolni krajolik.
Na nekim mjestima vlak bi usporio i zasvirao, kao mali znak da se približava nešto vrijedno pogleda. Meni je to dobro došlo za fotografiranje i snimanje, jer je bilo dovoljno vremena pripremiti kameru prije nego što prizor nestane iza sljedećeg zavoja.
Dolina Landwasser i klanac Zügen
Kako je vlak nastavljao prema Filisuru, dolina se postupno sužavala. Kuća je bilo sve manje, a sve više šume, stijena i vode. Landwasser je velikim dijelom pratio prugu, dok su se s obronaka prema njemu spuštali manji potoci i slapovi. Kad vlak uđe u klanac Zügen, prostor se još više sužava. Rijeka, cesta i željeznica prolaze između strmih šumovitih i stjenovitih padina, pa se prizori iza prozora brzo izmjenjuju: nekoliko trenutaka otvorene doline, zatim stijena uz prugu, kratki tunel, ponovno voda i novi zavoj.
U tunelu
U jednom trenutku izašao sam na mali prostor između vagona, iza ograde, kako bih snimio vožnju bez stakla ispred kamere. Ideja je djelovala sasvim dobro sve dok vlak nije velikom brzinom ušao u tunel. Vrata iza mene bila su zatvorena, jednom rukom držao sam se za ogradu, a drugom i dalje pokušavao snimati.
Tek poslije mi je došlo do glave da to baš i nije bila naročito pametna ideja. Danas to definitivno ne bih ponovio.
Vijadukt Wiesen
Po viaduktima i mostovima se vozite pa ih je teško snimiti iz vlaka, a i nisu svi na istoj dionici! Wiesen je jedan od najupečatljivijih dijelova ove dionice. Visok je oko 89 metara i najviši je vijadukt na mreži Rhätische Bahna. Za gradnju njegova velikog kamenog luka početkom 20. stoljeća podignuta je golema drvena konstrukcija, djelo tesara Richarda Coraya.
Filisur i Landwasser vijadukt
U Filisuru se pruga iz Davosa spaja s poznatom Albulinom prugom. Nedaleko od mjesta nalazi se i Landwasser vijadukt, jedan od najprepoznatljivijih simbola švicarskih željeznica. Njime se nismo vozili, ali na trenutak je bio vidljiv i s ove pruge.
Vijadukt je visok oko 65 metara i dug približno 142 metra. Njegovih šest kamenih lukova vodi prugu u zavoju gotovo izravno u stijenu i Landwasser tunel. Izgrađen je početkom 20. stoljeća, a danas je dio UNESCO-ove cjeline Retijske željeznice u krajolicima Albule i Bernine.
Skoro pa savršen
Tek nakon povratka kući shvatio sam da sam nepažnjom ostao bez otprilike 40 posto videosnimaka i fotografija. Među izgubljenim materijalom završio je baš i dio snimljen kada se vrijeme konačno popravilo i pojavilo sunce. Malo je reći katastrofa.
To je jedan od razloga zbog kojih sve video materijale s ovog putovanja još nisam montirao. Cijeli projekt stoji u onom posebnom folderu podsvijesti pod nazivom „budem“.
Prvi dojmovi Švicarske
Već nakon prvih dana posebno su mi se istaknule urednost i čistoća. Toliko mi se svidio njihov način života da sam se u jednom trenutku čak pitao jesam li možda kao mlađi trebao pokušati živjeti u Švicarskoj. Skupa jest, ali očito mi taj njihov red poprilično odgovara.
Vidio sam tek mali dio zemlje, ali za prvi susret bilo je dovoljno da mi bude žao što je nisam upoznao ranije.
A željeznička priča tu još nije završila. Sljedeći dio putovanja vodi me Bernina Expressom preko Alpa prema Tiranu.
Galerija fotografija - Davos i dolina Landwasser, Švicarska
