Moje Razglednice

Ježeva Kućica - Branko Ćopić

Audio Kazeta - Ježeva Kućica

Dovukao sam stolicu do starog kredenca, kako bi se popeo se do nedostižnog mjesta na kojem je stajao radio kazetofon.

“A” strana kazete, koju sam dobio na poklon zajedno sa slikovnicom, sadržavala je moju najdražu priču – Ježevu Kućicu.

Počasno “B” mjesto djelili su: Maksimir, Kako Živi Antuntun, A Zašto Ne Bi… , Slikar i Neposlušne Stvari..

Ponekad bih spustio radio na stol i hipnotizirano gledao u slikovnicu ili kako audio kazeta sporo ali sigurno prebacuje traku sa jednog kotačića na drugi.

Priču sam,  kao i mnogi drugi, naučio napamet. Ne zato jer je bila dio neke domaće zadaće pa sam morao, nego je to genijalno umjetničko djelo, poduža vrhunska dječja pjesmica, samo pronašlo put do moždanih vijuga i zauvijek ostalo u pamćenju!

Davno sam na YT  prenio snimku sa tekstom i slikama, koja je izbrisana zajedno sa kanalom. Postavio sam je ponovno na novi kanal i iako malo nedostaje onaj šum sa kazete, ipak vraća u neke davne i bezbrižne dane…

Ježeva Kućica, Branko Ćopić

SLAVNI LOVAC

Po šumi, širom, bez staze, puta Ježurka Ježić povazdan luta.

Lovom se bavi često ga vide, s trista kopalja na juriš ide.

I vuk i medo, pa čak i – ovca, poznaju ježa, slavnoga lovca.

Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja, zmija ga šarka po svu noć sanja.

Pred njim dan hoda, širi se strava, njegovim tragom putuje slava.

PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo, Ježić je, kažu, dobio pismo.

Medeno pismo, pričao meca, stiglo u torbi poštara zeca.

Adresa kratka, slova k’o jaja:

“Za druga Ježa na kraju gaja”.

U pismu piše:

“Ježurka, brate, sanjam te često i mislim na te.

Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom. Divno li šara!

Dođi na ručak u moju logu, požuri samo, ne žali nogu.

Sa punim loncem i masnim brkom čekat ću na te, požuri trkom.

Nježno te grli medena lica i pozdrav šalje lisica Mica”

Jež se veseli: – Na gozbu, veli, tu šale nema, hajd da se sprema.

Ježurka Ježić lukavo škilji, pregleda bodlje i svaku šilji.

– Ako bi usput došlo do boja, nek bude spremna obrana moja

KOD LIJINE KUĆE

Sunčani krug se u zenit dig’ kad je Ježurka do lije stig’o.

Pred kućom- logom, kamenog zida, Ježurka Ježić svoj šešir skida,

klanja se, smješka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi:

– Dobar dan, lijo, vrlino čista,

klanjam se tebi, sa bodlja trista.

Nek perje pijetla krasi tvoj dom,

kokoš nek sjedi u loncu tvom!

Guskino krilo lepeza tvoja,

a jastuk meki patkica koja.

Živjela vječno u miru, sreći,

nikada lavež ne čula pseći.

I još ti ovo na kraju velim:

ja sam za ručak trbuhom cijelim!

Otpoče ručak čaroban, bajni. I jež i lija od masti sjajni.

Jelo za jelom samo se niže, Ježurka često zdravicu diže:

u zdravlje lije i njene kuće, za pogibiju lovčeva Žuće.

Niže se ručak četverosatni, zategnu trbuh k’o bubanj ratni.

NOĆ

Evo i noći, nad šumom cijelom

nadvi se suton sa modrim velom

Promakne samo leptirić koji

i vjetar noćnik listove broji.

Utihnu šuma, nestade graje,

mačaka divljih oči se sjaje.

Skitnica svitac svjetiljku pali,

čarobnim sjajem putanju žali.

A sova huknu svoj ratni zov:

– Drž’te se, ptice, počinje lov!

RASTANAK

Ježić se diže, njuškicu briše. -Ja moram kući, dosta je više.

Dobro je bilo, na stranu šala, lisice draga, e, baš ti hvala.

-Moja je kuća čvrsta k’o grad, prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?

Tako ga lija na konak sladi a jež se brani, šta da se radi:

-Zahvaljujem se pozivu tvom, al’ mi je draži moj skromni dom!

-Ostani kume, lija sve guče, moli ga, zove, za ruku vuče.

Al’ jež tvrdoglav, osta pri svom – Draži je meni moj skromni dom!

Šušte i šumom jež mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu put.

Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:

– Kućico moja, najljepši raju!

POTJERA

Ostade lija, misli se: – Vraga, što mu je kuća toliko draga?

Kad ježi tako žudi za njom, bit’ će to, bogme, bogati dom.

Još ima možda od perja pod, pečene ševe krase mu svod.

Ta kuća, vjerujem obiljem sja. Poći ću, kradom da vidim ja.

VUK

Požuri lija, nečujna sjena, paperje meko noga je njena.

Dok juri tako uz grobni muk, pred njom na stazi, stvori se vuk.

-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu; možda si negdje pronašla ovcu?

– Idem da doznam – lija sve duva –

zašto jež kuću toliko čuva.

-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.

-Ta ja bih svoju za jagnje dao!

Poći ću s tobom jer volim šalu,

hoću da vidim ježa – budalu!

MEDO

Dok jure dalje brzo k’o strijela, srete ih medo, prijatelj pčela.

– Sumnjiva žurba – medo ih gleda – možda ste našli jezero meda?

– Ne, nego maštu golica moju, zašto jež voli kućicu svoju.

-Kućica, glupost! Moje mi njuške, svoju bih dao za gnjile kruške.

Za satić meda dat’ ću je svakom! govori medo na jelo lakom.

-Poći ću s vama, jer volim šalu,

hoću da vidim ježa – budalu!

DIVLJA SVINJA

Sve troje jure k’o divlja rijeka, odjednom- evo- kaljuga neka.

Divlja se svinja u njojzi banja, pospano škilji i – jelo sanja.

– Hr-nji, junaci, sumnjiva trka, negdje se, valjda bogovski krka?!

– Poskoči svinja, uz mnogo graje, a vuk joj na to odgovor daje:

-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,

zašto jež voli rođeno gnijezdo!

-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala, za pola ručka ja bih ga dala!

Poći ću s vama jer volim šalu, hoću da vidim ježa- budalu!

Svi jure složno ka cilju svom, kuda god prođu – prasak i lom!

PRED JEŽEVOM KUĆICOM

Pristigli ježa, glede: on stade kraj neke stare bukove klade.

Pod kladom rupa, tamna i gluha, prostirka u njoj od lišća suha.

Tu Ježić uđe, pliva u sreći, šušti i pipa gdje li će leći.

Namjesti krevet, od pedlja duži, zijevnu, pa leže i noge pruži.

Sav blažen, sretan, niže bez broja:

– Kućico draga, slobodo moja!

Palato divna, drvenog svoda, kolijevko meka, lisnatog poda,

uvijek ću vjeran ostati tebi, nizašto ja te mijenjao ne bi’!

U tebi živim bez brige, straha

i branit ću te do zadnjega daha!

TRI GALAMDŽIJE

Medvjed i svinja i s njima vuja grmnuše gromko prava oluja:

– Budalo ježu, bodljivi soju, zar tako cijeniš straćaru svoju?!

Koliba tvoja prava je baba, krov ti je truo, prostirka slaba.

Štenara to je, tijesna i gluha, sigurno u njoj imaš i buha!

Kućicu takvu, hvališo mali, za ručak dobar svakom bi dali!

Rekoše tako, njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani šuti.

JEŽEV ODGOVOR

Diže se Ježić , oči mu sjaje, gostima čudnim odgovor daje:

– Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag.

Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj.

Vrijedan sam, radim bavim se lovom i mirno živim pod svojim krovom.

To samo hulje, nosi ih vrag, za ručak daju svoj rodni prag!

Zbog toga samo, lude vas troje čestite kuće nemate svoje.

Živite, čujem, od skitnje, pljačke i svršit ćete – naopačke!

To sluša lija, pa sudi zdravo:

-Sad vidim i ja, jež ima pravo!

To re e, klisnu jednom ćuviku, a ono troje digoše viku:

– Jež nema pravo, na stranu šala:

a i ti, lijo, baš si – budala!

KRAJ

Šta dalje bješe, kakav je kraj?

Pričat ću i to, potanko, znaj.

Krvnika vuka, jadna mu majka

umlati brzo seljačka hajka.

 

Trapavog medu, oh, kuku, lele,

do same smrti izbole pčele.

 

I divlja svinja pade k’o kruška,

smače je zimus lovačka puška.

 

Po šumi danas, bez staze, puta

Ježurka Ježić lovi i luta.

Vještak i majstor u poslu svom,

radi i čuva rođeni dom.

 

Vještak i majstor u poslu svom, radi i čuva rođeni dom.

Print Friendly, PDF & Email
 

Kako bismo poboljšali svoje usluge, na portalu mojerazglednice.com koristimo kolačiće. Neki kolačići koje koristimo neophodni su za uredno funkcioniranje određenih usluga (lajkanje i dijeljenje), a drugi se koriste za prikupljanje informacija o korištenju internetske stranice (statistiku), tako da stranicu možemo prilagoditi tvojim potrebama. Neki su kolačići privremeni i nestaju kad isključiš preglednik, a drugi su trajni i ostaju na tvom računalu neko vrijeme. Koristimo i neke lokalne kolačiće koji su vezani za lokalne kampanje a koji će nestati po njihovu završetku. – Polica privatnosti