Označi države koje si posjetio i napravi svoju osobnu kartu putovanja.
U Švicarskoj nikada nisam bio, pa je ovo putovanje trebalo spojiti dvije želje: upoznati barem dio zemlje i napokon doživjeti njezine planinske željeznice...
Dubrovnik mi nije bio nepoznat. Posjetio sam ga više puta, o njemu sam već pisao, ali ga iz nekog razloga još nikada nisam ozbiljnije snimio niti napravio pravi videoobilazak. Oduvijek mi je bila želja proći zidinama cijelim krugom i grad napokon zabilježiti iz novih kutova...
Korčula me dočekuje svjetlom. Ono se lomi po kamenu, klizi niz zidine i zaustavlja na prozorima starih kuća, kao da cijeli grad želi izgledati najbolje baš u trenutku kada stignete...
Tek kad kreneš prema gore shvatiš koliko je cijeli uspon ozbiljan. Kamene stepenice brzo troše snagu, sunce se odbija od zidina, a za svaki malo bolji pogled treba uhvatiti još nekoliko desetaka stepenica...
Trsteno počiva na uvoznom tlu. Bila je to drska kolonizacija prirode u kojoj su dubrovački kapetani, pod prijetnjom kazne, u potpalubljima svojih brodova nosili plodnu zemlju iz dalekih luka svijeta...
Pogled mu bježi dolje, u taj zbijeni kaos crvenih krovova, tražeći u njima makar trenutak zaborava na dvorac. No, vizura mu ne dopušta bijeg; toranj crkve svetog Vita sječe mu put i neumoljivo ga, preko svog kamenog šiljka, vraća natrag u visinu zidina. Ta vertikala mu ne dopušta da ostane u gradu; svaka misao koja krene prema trgu, na kraju se preko tornja mora vratiti u osamu dvorca i tišinu nasljeđa koje nema kome ostaviti...
U muzeju sam se zadržavao pred predmetima koji su ostali iza ljudi, iza razdoblja i promjena koje su oblikovale grad. Tamo nisam gledao kako Osijek izgleda, nego kako je nastajao...
Posjetite Karanac na Zimski vašar i Čvarakfest. Otkrijte autentičnu Baranju, Ulicu zaboravljenog vremena i tradicionalno natjecanje u topljenju čvaraka unatoč kiši...
Između Švicarske i Austrije, na tek 160 kvadratnih kilometara, smjestila se šesta najmanja zemlja na svijetu - Lihtenštajn...
Južna obala Hvara potpuno je drugačija priča od sjevera. Ovdje je sve izloženije suncu, strmo i dramatično. Iza planinskog lanca krije se obala poznata po najstrmijim vinogradima i po zapanjujućoj prozirnosti mora...
Voda je isprala prašinu s kamena, dajući fasadama svježe, žive boje i naglašavajući tihi, mediteranski ritam mjesta. Kiša je ponudila priliku da snimim rijetke kadrove – svježe, bistre slike Jelse koja miruje...
Samo nekoliko sati za Vrbosku. I to je bila apsolutna nepravda. Njezin šarm ostao mi je skriven. Ipak, snimio sam video i bila bi šteta ne podijeliti djelić onoga što sam doživio...
Petar Hektorović dugo i brižljivo je gradio ovu utvrdu koja mu je, kako kažu povjesničari, bila jednako značajna kao i njegovo književno djelo. Tvrdalj je bio odraz njegove ideje stvaranja mikrokozmosa – malog, zatvorenog svijeta u kojem prostor za život imaju sva božja bića – ribe, ptice, biljke i ljudi...
Stari Grad otoka Hvara i njegove kuće od bijelog kamena zrače vječnom ljepotom. Pod jarkim suncem njihov je dojam bio još snažniji, ostavljajući na mene gotovo hipnotički utisak. Osjećao sam se kao da sam zakoračio u neku drugu dimenziju...
Ponekad je dovoljan samo jedan trenutak, jedna slika, da se mjesto ureže duboko u sjećanje, čak i ako ga nikada niste posjetili. Za mene je Hvar dugo bio upravo to – otok čežnje rođen iz davno viđene fotografije. Prikazivala je idiličnu scenu: malenu, osamljenu bijelu kućicu smještenu tik uz tirkiznu plažu u skrovitoj uvali...
Puno prije nego što su Osmanlije podigli svoje carstvo, vijugavi trgovački putevi povezivali su drevne civilizacije od Kine do Mediterana. Put svile nije bio jedna cesta, već složena mreža trgovačkih pravaca koja se protezala kroz pustinje, planine i rijeke, spajajući Istok i Zapad...