Topusko i Hrvatsko selo - Hrvatska
Sadržaj:
ToggleStara razglednica
Ugledao sam jednu od onih prašnjavih kutija koje svi držimo negdje na ormarima ili u rijetko otvaranim ladicama, a koju primjetimo samo u vrijeme nekog velikog pospremanja. U trenu zaboravljam sve što sam radio, uzimam kutiju u ruke i vrijeme ponovno staje. Pregledavajući davne uspomene nagurane sa godinama nepoznatih sitnica, koje je možda davno trebalo baciti, pogled mi zastaje na jednoj staroj razglednici…
Lječilišna restauracija, Topusko
Na slici je Lječilišna Restauracija – zadnja u nizu projekata u programu bana Jelačića. Smatrana je njegovom zadužbinom i izvedena točno po njegovoj zamisli. Nalazila se u Topuskom, nasuprot glavnog ulaza u Blatne kupke. Posebnu zaslugu za razvoj Topuskog, osim kralja Franje II., imao je zapovjednik I. banske pukovnije u Glini Josip Jelačić, kasnije ban Hrvatske. Mnogi značajni gosti posjetili su tijekom vremena Topusko, a zadnjih godina su bili i kardinali Franjo Kuharić i Josip Bozanić.
Znao sam da je ispred mene još jedno istraživanje i pripremio sam se za putovanje kroz vrijeme…
Dobrodošli u Topusko
Topusko je naselje koje broji oko 800 stanovnika, a nalazi se sedamdesetak kilometara južno od Zagreba. Najpoznatije je po svojim termalnim izvorima koji su nastali erupcijom vulkana prije 50 milijuna godina.Godine 1944 u Topuskom je stvorena i federalna država Hrvatska.
Rimljani ovdje prije 2000 godina osnivaju veliko naselje.
Nakon posjeta austrougarskog cara Franje II. 1818. godine, započinje izgradnja modernoga lječilišta. Kralj Franjo, odobrava sredstva iz blagajne Državnog vijeća u Beču. Uređuju se šetnice, parkovi, Mollinaryevo vrelo u Topuskom, Benkovo vrelo u Hrvatskom Selu i Jelačić vrelo u Vranovini.
Na početku 19. stoljeća Topusko već postaje nadaleko poznato ljetovalište i lječilište, u kojem su se okupljali imućni gosti iz svih dijelova Austrugarske monarhije.
Podižu se perivoji, među kojima su najpoznatiji perivoj Nikolino brdo i perivoj Opatovina.
Danas se općina Topusko nalazi u sastavu Sisačko-moslavačke županije i zahvaća prostor od 200 km2, a prema popisu iz 2001. godine brojala je 3.219 stanovnika. Općini osim samog mjesta Topusko pripadaju i okolna sela;
Hrvatsko Selo, Gređani, Ponikvari, Mala Vranovina, Velika Vranovina, Donja Čemernica, Batinova Kosa, Perna, Malička, Pecka, Staro Selo Topusko, Katinovac, Crni Potok, Bukovica i Vorkapić Selo.
Topusko je padanjem okolnih hrvatskih mjesta pod velikosrpsku okupaciju dolazilo u sve veće okruženje tako da je krizni stožer 13.09.1991. godine zapovijedio povlačenje. Put kojim se odredilo povlačenje bila je cesta spasa ka Viduševcu koja je vodila preko Kupe do Zagreba.
Tijekom Domovinskog rata spaljena su gotovo sva sela i uništene sve važnije zgrade u Topuskom. Četiri godine stanovnici hrvatske nacionalnosti bili su u progonstvu. Akcijom Oluja i predajom 21.srpskog korpusa kod Gline hrvatskom generalu Petru Stipetiću, formalno je završen rat. Nakon Oluje 1995. godine, prognani stanovnici vraćaju se i počinje obnova Hrvatskoga Sela i naselja Topusko.
Puno toga je obnovljeno ali nažalost ne i poznata Restauracija u središtu mjesta. Svi su za obnovu, kazuje Nikola Abramović, bivši načelnik Topuskoga i predsjednik Odbora za obnovu objekta.
Vila Mirna
Još jedna žrtva ratnog razaranja je Vila Mirna. Izvornu građevinu sagradio je grof Janko Drašković oko 1830. godine kao kuću za odmor, nastavljajući tako tradiciju boravka porodice Drašković (grofovska obitelj koja je dala četiri hrvatska bana) u Topuskom. Draškovići su bili i vojskovođe protiv navale turaka, predvodnici kulture i umjetnosti, vlasnici dvorca Trakošćan.
Vila Mirna je uz Restauraciju bila jedna od najljepših objekata u Topuskom.
Terme Topusko
Terme Topusko su kompleks od 5 bazena s termalnom vodom različite dubine i temperature. U sklopu Top Termi nalazi se hotel Toplica sa zatvoreno – otvorenim bazenom.
Termalna voda je vulkanskog podrijetla, na izvoru temperature 68 – 72° C, a u bazenima od 27 – 34° C.
Tu je i zanimljiv à la carte restoran, sa svojom kuhinjom i jelima iz doba Bana Jelačića koji spada u 100 vodećih restorana Hrvatske. Ovdje možete probati specijalitete poput Jelačićeve juhe i lungića na način Banice Sofije.
“Ona je moja kraljica“ – govorila bi banica Sofija svojim prijateljicama, za dugih šetnji hraneći labudicu koja joj je svakodnevno hrlila ususret. A ban Jelačić i carski oficiri koji su svake nedjelje pohodili omiljenu šetnicu uživali su u tek ulovljenom šaranu, ispijajući najbolja vina…
Sofijin bal u Topuskom
Ban Josip Jelačić bio je čest gost toplica, ovdje je dolazio sa svojom suprugom Sofijom. Sofija je bolovala od reumatoidnog artritisa. Kažu da je iz kočije izašla u nosilima da bi 40 dana kasnije otvorila časnički bal u Topuskom. Banica Sofija je u Topuskom, gdje je bila na liječenju, proplesala, pa je u znak zahvalnosti za brižnost domaćina organizirala Sofijin plesni bal.
U njezinu se čast danas krajem ljeta održava nadaleko poznati Sofijin bal u stilu 19. stoljeća – dame i gospoda u povijesnim kostimima, Kuburaši, promenadne šetnje, te glazbeno-plesna kulisa Straussovih valcera.
Više o banu Josipu jelačiću, njegovom imanju i obiteljskoj grobnici pogledajte u razglednici Novi dvori Jelačićevi, Zaprešić.
Engleski park
Na izletu austrougarskih časnika, članova austrijskog botaničkog društva, sam austrijski car Franjo Josip predložio je da se u Topuskom zasadi park po uzoru na engleske parkove, u to vrijeme vrlo popularne u Europi.
Botaničari su pomno razradili planove, odabrali vrste drveća, utvrdili staze i vrlo brzo nastao je neobično lijep i raslinjem bogat park čije blagodati šetači koriste još i danas, gotovo 200 godina kasnije.
Sredinu Engleskog parka još i danas krasi muzički paviljon, poznat kao Očićeva sjenica, u kojoj je austrijski vojni orkestar za nedjeljne šetnje svirao posjetiteljima parka, a za važnijih blagdana, u ranu zoru, svirao budnice.
izvor: topterme.hr
Park Opatovina
Park Opatovina u sebi skriva ostatke iznimno vrijednog arheološkog spomenika, gotički ulazni portal crkve Blažene djevice Marije.
Godine 1556, Turci ponovno zauzimaju imanje topuske Opatije, a samostan i crkvu razaraju topovima. Predaja kaže da je po tom događaju Topusko i dobilo naziv.
Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 m. (danas u obnovi)
Hrvatsko Selo
Nadomak Topuskog nalazi se Hrvatsko Selo. – Lijepo selo, lijepoga imena, u kojem je stanovništvo u potpunosti hrvatsko.
Prema popisu iz 1931. god. imalo je 1036 stanovnika, a po popisu iz 1948. god. 997 stanovnika.
Po zanimanju su bili uglavnom zemljoradnici, a najviše je bilo siromašnih i srednjih seljaka.
Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 333 stanovnika te 119 obiteljskih kućanstava. Postoje zapisi da je naseljeno još 1699. godine, pa slavi navršenih 320 godina.
Od crkve u Topuskom uputio sam se kilometar dugom cestom prema Hrvatskom Selu, koju se nekad nazivalo “Đon”. Đon je povezivao Topusko i izvorište Salnovac – Benkovo vrelo, gdje je počinjalo selo.
Danas je to asfaltni put oko kojeg raste šuma, ali kada bi premotali vrijeme unazad vidjeli bi kako krave bezbrižno pasu travu i kako neka nepoznata, a opet dobro znana lica kose sijeno.
Povijest opatovine Topusko i samog Hrvatskog Sela je ponešto nejasna jer je 1493. godine Topusko palo u ruke Turcima koji su harali po svim topuskim selima i poljima. Turci su napravili dar-mar povijesnih razmjera. Po oslobođenju od turaka, pripalo je zagrebačkom biskupu, da bi 1784. godine bilo utjelovljeno u vojnoj krajini. Vjeruje se da je većina stanovnika Hrvatskog Sela doselila sa područja Turopolja i Vukomeričkih gorica oko 1700. godine, po biskupu Seliševiću, ali doseljavali su se i Uskoci-Hrvati iz Bosne. Nailazi se i na zanimljiv podatak da je Hrvatsko Selo bilo oaza kajkavštine u moru štokavštine.
Česta prezimena u Hrvatskome Selu su: Kuzmić, Kapac, Trdina, Išek, Kireta, Žugaj, Medved, Likarević, Jelković, Rukavina, Škrinjarić, Klarić, Sonički, Kramarić, Kovačević, Markulin, Rožanković, Vukinovac, Ivančić, Maljevac, Palčić, Longer, Biljan i drugi. Zahvaljujući dobroti obitelji Vukinovac mnogi mještani su u bolesti najbolju zdravstvenu skrb dobili u Zagrebu, a u Hrvatskom Selu rođen je i hrvatski general Đuro Brodarac.
Prema Acta Croatica, Kramarići su navodno porijeklom iz Gline, i bili su poznati trgovci. Došli su iz Poljske, a 1614 god.su u Lincu dobili plemstvo. Ivančići su uglavnom porijeklom iz Gorskog kotara, a neki iz grada Buzeta. U Hrvatskoj danas živi oko 3400 Ivančića u 1400 domaćinstava a najmanje 83 obitelji sa ovim prezimenom iselile su se iz Hrvatske. Kuzmići su porijeklom iz okolice Novog Marofa, Klarići iz okolice Benkovca i Novog Vinodolskog, Markulini iz okolice Jastrebarskog, a Likarevići, inače dosta rijetko prezime, su hrvati iz okolice Gline.
320 godina kasnije
Okupljanjem ispred župne crkve u Topuskom i procesijom od crkve do kapelice u Hrvatskom Selu, gdje se služi Sveta misa, 24. lipnja se obilježava Dan Hrvatskog Sela.
Proslava se zatim uz bogat kulturno-umjetnički program i druženje nastavlja u Društvenom domu. Jedne godine je počasna gošća sela bila i dr Savka Dabčević-Kučar, velika hrvatska političarka.
Mještani pamte...
Oko starog mlina na rijeci Glini vrtio se život. Iako su u mlin seljani uglavnom dolazili mljeti žito, brana koja je zadržavala vodu prije mlina služila je kao kupalište za djecu ali i kao pralište za robu. Žene su robu za pranje nosile do rijeke gdje bi ju ručno prale.
Struja je u selo stigla 60-ih godina i zauvijek promijenila život uz petrolejke. I dok je u stajama usred noći zasijalo sunce, prvi televizori u selu izazivali su uzbuđenje. Sa strujom su došli i “trodnevni električni pilići”, a selo se podijelilo oko njihove kvalitete.
Žito se želo sa srpom, a kosci su u rano jutro zajedno išli na polje. Posao im je kroz priče, šale i pjesme prolazio lakše i brže.
Zatim je stigao i prvi kombajn – velika mašina koja vrši žito. Ali, kombajn nije imao dušu, onu istinsku seosku. Žuljevitu ruku koja brusi i čvrsto drži kosu, vrijednu ruku domaćice koja veže snopove, i druženje uz pjesmu…
Više ništa u selu nije bilo isto…
Dio slagalice
Uz zanimljivosti koje sam saznao u ovom istraživanju, pronašao sam i neke odgovore na koje nisam ni postavio pitanje. Razglednica se uklopila u priču kao izgubljeni dio slagalice koji je uvijek nedostajao. Istina je da uvijek nedostaje nekoliko dijelova, zagubi se kao žito u hladu šume uz Đon, ili kao stari Mlin zaboravljen dolaskom struje…
Ipak, svaki pronađeni dio upotpunjava sliku i otkriva veliki tajnoviti mozaik života – razmišljajući u sebi, vraćam kutiju na ormar…
Good evening, very beautiful photos and my mother enjoyed the video. My mother Marija Rukavina was born in Hrvatsko Selo in 1936 beside Franjo Rukavina house. It would be great to communicate with Franjo Rukavina sons. They must have some old photos of my mother and their parents. We would love to see photos of their parents graves. My grandmother Slavka Rukavina Skrinjaric has her mother in one of these cemeteries in Hrvatsko Selo. Anyways thanks for the nice documentary on Topusko and Hrvatsko Selo. We would love to see more tombstones with names clearly, have a nice day, sincerely Marko.