Otok Hvar 1. Dio - Sunčani Hvar, otok i grad
Hvar - Ljubav na prvi pogled
Ponekad je dovoljan samo jedan trenutak, jedna slika, da se mjesto ureže duboko u sjećanje, čak i ako ga nikada niste posjetili. Za mene je Hvar dugo bio upravo to – otok čežnje rođen iz davno viđene fotografije. Prikazivala je idiličnu scenu: malenu, osamljenu bijelu kućicu smještenu tik uz tirkiznu plažu u skrovitoj uvali. Taj prizor, gotovo nestvaran u svojoj ljepoti, nekako me vratio u dane djetinjstva, kad bih uz neku igračku ležao na podu, izgubljen negdje u svom svijetu. Zamisli da odrasteš negdje na takvoj plaži, izgubljen u osjećaju potpune bezbrižnosti dok se valovi ljeskaju, a svijet odraslih sa svojim brigama još ne postoji. Ta plaža, ta kućica, postale su moj osobni simbol raja na zemlji, tiho obećanje da takva mjesta zaista postoje i čekaju da ponovno otkriju onaj davno izgubljeni mir u nama…
Trajektom na Hvar
Otoci oduvijek imaju tu neku posebnu čar, odvojeni od kopna, čuvaju svoje tajne i nude jedinstveni bijeg od užurbane svakodnevice. Iako me ta njihova izoliranost neodoljivo privlači, moram priznati da ih nisam posjetio onoliko koliko bih želio, ponajviše zbog te pomalo zamršene logistike putovanja. Volim onu slobodu kretanja koju pruža automobil, mogućnost da samostalno istražim svaki skriveni kutak, a to na otocima znači i putovanje trajektom. Sama pomisao na čekanje u luci, pa ukrcaj, zatim plovidba i dodatni troškovi često bi prevagnuli nad početnom željom za otkrivanjem otoka.
Unatoč svemu, odluka je ipak pala – Hvar je bio previše primamljiv, a to je značilo planiranje posjeta splitskoj trajektnoj luci.
Sunčani Hvar
A taj ‘Sunčani Hvar’ s nestvarnih, 2711 sunčanih sati godišnje i svojim položajem u samom srcu srednjodalmatinskog arhipelaga privlači pažnju i drugima. Smjestio se kao kakav ponosni domaćin između otoka Brača, Visa i Korčule, a njegov raznolik krajolik, od strmih, krševitih obala do unutrašnjosti bogate aromatičnim biljem poput lavande i ružmarina, mami znatiželjne putnike. Upravo ta strateška pozicija na važnim pomorskim putovima kroz dugu je povijest Hvaru osiguravala značajnu ulogu, oblikujući njegovu burnu prošlost i darujući mu onu posebnu, slojevitu dušu koju sam jedva čekao pobliže upoznati.
Grad Hvar
Kad se spomene Hvar, važno je odmah na početku napraviti malo geografsko-povijesno razgraničenje. Naime, iako cijeli otok ponosno nosi to ime, na njemu se ističu dva ključna gradska središta: grad Hvar i Stari Grad. Dok je Stari Grad, drevni grčki Pharos, bio glavno naselje i srce otoka još od antičkih vremena, grad Hvar je svoj zvjezdani uspon doživio znatno kasnije. Tek dolaskom Mlečana u 15. stoljeću, koji su prepoznali njegov strateški položaj i odabrali ga za svoju glavnu pomorsku luku na ovom dijelu Jadrana, grad Hvar preuzima vodeću ulogu.
Tada započinje njegova transformacija u blještavi administrativni, kulturni i društveni centar kakvog ga danas poznajemo, grad koji i danas odiše duhom Venecije i čija će nas raskošna arhitektura prva dočekati
.
Pjaca: Dobrodošlica u Srce Grada
Nakon što smo udahnuli taj poseban, slatkasto-slani otočki zrak, prvi koraci neizbježno su nas vodili prema srcu grada Hvara – njegovoj čuvenoj Pjaci. I kakav je to bio doček! Prostranstvo vjerojatno najljepšeg, a svakako najvećeg dalmatinskog trga, odmah me osvojilo svojom bjelinom uglačanog kamena okupanog suncem i živahnim žamorom koji je dopirao s terasa brojnih kafića i restorana.
Teško je danas i zamisliti da je taj elegantni prostor, koji se proteže od mandraća pa sve do Katedrale svetog Stjepana na istočnoj strani, nekada bio duboka uvala koju je more zapljuskivalo. Stajati ondje, okružen skladnim pročeljima stoljetnih palača, s Arsenalom na jednoj i Loggiom na drugoj strani, osjećao sam se kao da sam zakoračio na veličanstvenu pozornicu na kojoj se svakodnevno odigrava živopisna predstava mediteranskog života.
Hvarski Arsenal
Za Arsenal, stari venecijanski dokumenti kažu da je bila “najljepša i najkorisnija zgrada u cijeloj Dalmaciji”. Izvorno je sagrađen još u 14. stoljeću kao natkriveno brodogradilište za komunalnu ratnu galiju, no ono što ga čini uistinu posebnim i poznatim diljem svijeta krije se na njegovom katu. Tamo je, naime, davne 1612. godine, venecijanski knez Pietro Semitecolo otvorio jedno od prvih javnih kazališta u Europi. A najljepši dio te priče je razlog njegova osnutka: kazalište je otvoreno s plemenitim ciljem da se umjetnošću i kulturom pomire tada zavađeni staleži hvarskih plemića i pučana. Upravo ta činjenica ovu zgradu čini ne samo spomenikom impresivne arhitekture, već i jedinstvenim spomenikom mira.
Gradska Loža
Gotovo nasuprot Arsenala nalazi se elegantna gradska Loža, čija predivna renesansno-barokna fasada s arkadama jednostavno zove na divljenje. Kroz vrijeme je mijenjala svoju svrhu bila je javne sudnice pa mjesto za dražbe, a u 19. stoljeću postaje “Kursalon” – otmjeno okupljalište hvarske društvene elite s kavanom i čitaonicom. Odmah do nje ponosno se uzdiže i kula sa satom, popularni Leroj, koji Hvaranima još od 15. stoljeća vjerno otkucava vrijeme, a čije zvono i danas odjekuje gradom.
Katedrala svetog Stjepana
I na kraju, kao kruna cijele Pjace, stoji pročelje Katedrale svetog Stjepana. Simbolično, smještena je na samom dnu nekadašnje uvale, na mjestu do kojeg je nekada dopiralo more. I danas svojom pojavom dominira istočnom stranom trga. Svoj današnji izgled dobila je u 18. stoljeću, a u svojoj unutrašnjost čuva vrijednu umjetničku zbirku, svjedočeći o dugoj duhovnoj povijesti grada.
Ona je tihi, dostojanstveni čuvar Pjace, točka na kojoj završava vreva trga i počinje mir posvećenog prostora, zaokružujući tako priču o kamenom srcu Hvara.
Prošao sam iza leđa Katedrale, u stari dio grada poznat kao Groda, s jasnom namjerom – izgubiti se.
Ovdje ulice odmah postaju strmije i uže, a osjećaj je posve drugačiji; ovo nije više blještavilo Pjace, već labirint od kamena stisnut unutar starih gradskih zidina.
S kamerom u ruci, lov na detalje poput strmih kamenih stepenica koje glume ulice, lukova što spajaju kuće iznad glave ili iznenadnih malih dvorišta skrivenih od pogleda, za mene postaje trenutak meditacije.
Hvarska Riva
Šetnja me iz uskih ulica ponovno prirodno spustila prema moru, do rive koja se proteže uz živopisni mandrać i gradsku luku. Tu, uz samu obalu, gdje vlada onaj opušteniji, pomorski ritam s laganim ljuljuškanjem usidrenih brodica, sjeo sam na jednu od kamenih klupa. Pogled mi je odmah pobjegao preko blistave vode prema Paklenim otocima, tim zagonetnim smaragdnim biserima rasutim ispred Hvara.
Legenda, naime, pripovijeda o tajnoj i strastvenoj ljubavi boga mora Posejdona i prelijepe nimfe; njihova je ljubav toliko razbjesnila moćnog Zeusa da je u napadu ljubomore na njih bacio munju. Upravo na mjestima gdje su Posejdonove “ljubavne kapljice” dotakle more, pogođene tom božanskom iskrom gnjeva, izronili su Pakleni otoci – kao vječni, nijemi svjedoci jedne zabranjene božanske romanse i siline ljubomore.
Pakleni otoci
Pakleni otoci. Taj arhipelag od dvadesetak šumovitih otočića i hridi, razasutih poput smaragdnih perli ispred hvarske luke, doista izgleda kao da je ispao iz neke mitske pripovijesti, a ne kao puko djelo prirode. Zanimljivo je da im ime, suprotno onome kako ga mnogi danas prevode, ne dolazi od ‘pakla’, već od riječi ‘paklina’ – mirisne smole bora koja se nekada davno koristila za zaštitu i premazivanje brodskih oplata. Danas su ti otoci, sa svojim skrivenim uvalama i kristalno čistim morem, omiljeno izletište Hvarana i njihovih gostiju, a u njihovim njedrima se kriju neke od najljepših plaža, poput nadaleko poznate Palmižane
.
“Super će izgledati s Fortice“, pomislio sam, ili kako je Hvarani češće zovu Španjola, tvrđava koja stoljećima budno stražari nad gradom… Vrijeme je idealno….
Fortica
Sama tvrđava je živi spomenik povijesti, puno više od samo mjesta s lijepim pogledom. Sagrađena je u 16. stoljeću, za vrijeme Mlečana, ali na temeljima još starije ilirske utvrde, što svjedoči o strateškoj važnosti ovog brda tisućama godina. Zanimljivo je da su se popravci i nadogradnje na njoj odvijali stoljećima, a posljednju značajnu nadogradnju dobila je u vrijeme carice Marije Terezije. Danas se unutar njezinih zidina čuva i vrijedna zbirka amfora pronađenih u podmorju oko Hvara.
Munjevita borba
Za ovakva mjesta uvijek volim čuti neku zanimljivu priču ili legendu, a Fortica čuva jednu koja nije plod mašte, već stvarne, razorne sile. U njezinoj je povijesti, naime, ostao zapisan dan iz 1579. godine kada je priroda pokazala svoju neukrotivu moć: jednog olujnog dana, grom je udario izravno u skladište baruta, a silovita eksplozija nanijela je golemu štetu tvrđavi. Bila je to stvarna, zaglušujuća grmljavina koja je ostavila dubok ožiljak na kamenu i zauvijek ostala upisana u povijest kao dan kada je nebo zaratilo s tvrđavom – rat u kojem je, na kraju, ipak pobijedio kamen.
Pogled s tvrđave
I da, pogled s Fortice bio je upravo onakav kakvom sam se nadao, možda čak i ljepši. Grad Hvar ležao je preda mnom kao na dlanu: crveni krovovi njegovih kamenih kuća zbijali su se oko Pjace, a pogled je zatim klizio preko blistavog mora sve do Paklenih otoka, koji su se u daljini isticali poput zelenih dragulja. Male brodice su mirno parale modrinu, ostavljajući za sobom bijele pjenaste tragove i upotpunjujući to savršeno idilično mediteransko platno. A onda, kao naručeno za taj poseban trenutak, oglasila su se obližnja crkvena zvona; njihov jasan zvuk ispunio je zrak. U tom trenutku ne razmišljm o ničemu, lebdim iznad grada…
Boje su u nama
Grad Hvar, sa svojom elegantnom Pjacom, živopisnom rivom i tvrđavom koja ga čuva, doista je ispunio sva očekivanja – ponudio je prizore za pamćenje, dašak povijesti, ali i one neprocjenjive, tihe i opuštene trenutke. Tu, među njegovim zidinama i kalama, shvatio sam da sam već pronašao ono po što sam i došao. Taj osjećaj raja i bezbrižnosti, naime, nije skriven na nekom određenom mjestu, već je davno izgubljeni mir koji nosimo u sebi, a mjesta poput Hvara samo nam pomažu da ga ponovno otkrijemo. A s tom spoznajom, moja hvarska avantura tek je zapravo počela; prava priča o dubokoj starosti ovog otoka, o njegovim korijenima koji sežu sve do antičke Grčke, čeka me u njegovom najstarijem naselju. Vrijeme je za pokret prema srcu otoka, prema Starom Gradu.
Otok Hvar 1. Dio - Sunčani Hvar, otok i grad - Galerija fotografija
