Otok Hvar 2. Dio – Stari Grad
Otok Hvar 1. Dio - Sunčani Hvar, otok i grad (ako ste propustili)
Ponekad je dovoljan samo jedan trenutak, jedna slika, da se mjesto ureže duboko u sjećanje, čak i ako ga nikada niste posjetili. Za mene je Hvar dugo bio upravo to – otok čežnje rođen iz davno viđene fotografije. Prikazivala je idiličnu scenu: malenu, osamljenu bijelu kućicu smještenu tik uz tirkiznu plažu u skrovitoj uvali…
Faros - Stari Grad
U srcu Egejskog mora ležao je Paros, otok hrabrih grčkih pomoraca i vizionara. Godine 384. prije Krista, vođeni proročanstvom i željom za novim domom, odvažni Parosani otisnuli su se na zapad, ploveći plavetnim valovima Jadrana. Tražili su mjesto gdje će njihova kultura procvjetati, a njihova trgovačka vještina pronaći nove horizonte.
Nakon dugog i mukotrpnog putovanja, stigli su do obala zelenog i plodnog otoka Hvara. Očarani prirodnom ljepotom i zaštićenom uvalom, odmah su znali da su pronašli mjesto koje su tražili! Tu, gdje se kopno nježno uvlačilo u more, osnovali su svoj novi grad. Nazvali su ga Faros, u čast svoga doma i u spomen na daleke obale koje su napustili.
Starogradsko polje
Farosani su sa sobom donijeli i svoje znanje. Odmah su podijelili plodno polje iza grada u savršene geometrijske parcele, omeđene suhozidima, sustav koji i danas ponosno stoji kao Starogradsko polje, svjedok njihove genijalnosti i UNESCO-va baština. Na tim su poljima sadili vinovu lozu i masline, iste one kulture koje su ih hranile i na starom Parosu.
I tako je Faros rastao, postajući središte trgovine i kulture, najstariji grčki grad na hrvatskom tlu. Tijekom stoljeća mijenjao je imena, gospodare i sudbine, ali duh prvih doseljenika ostao je živ. Od Farosa do Starog Grada – ime se promijenilo, ali srce grada, priča o nastanku i kontinuitetu života, kuca jednako snažno i danas, više od 2400 godina kasnije.
Stari Grad nakon kiše
Moj prvi susret sa Starim Gradom bio je daleko od uobičajene sunčane razglednice Hvara. Bilo je to oblačno prijepodne okupano toplom kišom, a more se neobično kotrljalo preko dijelova rive – prizor koji sam prvi put vidio, ostavljajući za sobom miris svježine i soli. Iako je nebo bilo sivo i kapljice su nježno padale po ulicama, grad je zračio posebnim, gotovo mističnim šarmom. Nije bilo uobičajene ljetne vreve; vladala je tišina, ispunjena tek udaljenim, melankoličnim zvukom gitare…
Dobrodošlica
Nisam mogao odoljeti tom pozivu koji me, stvarajući nevjerojatno opuštenu atmosferu, dozivao. Sjeo sam na terasu kafića na Trgu Stjepana Radića i odmorio dušu. Kasnije sam, pregledavajući objave u Facebook grupi Hvara, saznao da je to “standardna postava” entuzijasta koji pjevaju iz svog gušta, uobičajena za taj dio Starog Grada. Tog dana sam odlučio istraživati grad bez snimanja, znajući da ću se ovdje sigurno vraćati pa ću video obilazak napraviti na sunčani dan.
Ulicama Starog grada
Nakon prvog kišnog susreta, vratio sam se u Stari Grad po sunčanom vremenu, spreman uhvatiti njegovu ljepotu i kamerom. Ispravit ću se – pokušati uhvatiti dio njegove ljepote… Nikada to nije isto kao uživo, nedostaju neki detalji poput mirisa mora ili topline sunca na koži začinjenog blagim povjetarcem. Ali ako ste bili ovdje barem jednom, lako ćete se prisjetiti…
Izgubljen u kalama
Stari Grad otoka Hvara i njegove kuće od bijelog kamena zrače vječnom ljepotom. Pod jarkim suncem, s plavim nebom u pozadini, taj dojam bio je još snažniji, ostavljajući na mene gotovo hipnotički utisak. U trenucima sam se nalazio potpuno sam u tim popločenim, uskim ulicama, osjećajući se kao da sam zakoračio u neku drugu dimenziju, daleko od užurbanosti modernog svijeta. Obožavam se izgubiti u sporednim uskim ulicama, a ovoga puta, u kontrastu bijelog kamena i vedrog neba, bilo je bolje no ikada.
Župna crkva sv. Stjepana
Župna crkva sv. Stjepana, barokni ponos Starog Grada, ponosno dominira Trgom sv. Stjepana. Njezina prisutnost daje trgu poseban karakter i podsjeća na dugu i bogatu povijest Starog Grada. Građena je uglavnom u 17. stoljeću na temeljima starije crkve iz 9. ili 10. stoljeća a svjedoči o stoljećima vjere i umjetnosti. Njezino pročelje, djelo korčulanskog majstora Ivana Pomenića, s tri renesansno-barokna portala i rozetom, odraz je dalmatinskog provincijskog baroka. Uz crkvu stoji i visoki zvonik, dovršen 1753. godine, koji je najviši na otoku Hvaru.
Hvarski kamen
Hvarski vapnenac, taj kamen od kojeg su izgrađene kuće, zrači posebnom energijom. Priroda ga je kroz tisućljeća oblikovala morem, vjetrom i kišom, a zatim su ga vješte ruke majstora klesara precizno obrađivale. Znali su da ne grade samo zidove, već stvaraju i dio identiteta ovog mjesta. Njegova čvrstoća otkriva otpornost generacija koje su ovdje živjele i opstale, dok njegova vječna bjelina reflektira jadransko sunce i svjetlost duha Farosana, koji su prije više od 2400 godina stvorili ovaj grad iz kamena i snova.
Crkva sv. Roka
Ovdje sam imao osjećaj da bih mogao ostati i sjediti cijeli dan – neopisivo… Crkva sv. Roka izgrađena je davne 1569. godine, a njezin donator i utemeljitelj bio je sam pjesnik i humanist Petar Hektorović. On je financirao i nadgledao njezinu izgradnju. Iznad portala stoji natpis, koji se smatra posljednjim epistolarnim djelom pjesnika, vječnom molitvom Bogu i svetom Roku za zaštitu.
Hvar - Starogradska riva
Put me prirodno vodio na rivu. Pod suncem, starogradska riva zračila je drugačijom energijom, odražavajući svoju dugu povijest kao ključna luka i brodogradilište. Iako možda ne dominiraju monumentalne građevine, ona je žila kucavica grada. Uz brodice koje se njišu na valovima i kafiće koji pozivaju na predah, osjeća se opušteni mediteranski ritam, idealan za promatranje života koji se odvija uz obalu.
Ljepota tišine
Sjedim na rivi i razmišljam. Hvar je, znam, poznat po živahnoj zabavi i noćnom životu koji privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Ipak, meni je nekako draže pronaći mir i autentičnost Starog Grada, otkriti njegovu ljepotu u tišini, u tragovima vremena. Taj spoj drevne povijesti i opuštenog mediteranskog ritma, ta dubina i autentičnost, za mene ga čine mjestom koje se ne zaboravlja.
Tvrdalj Petra Hektorovića
I dok Stari Grad neprestano otkriva svoje bogate slojeve prošlosti, unutar njegovih kamenih zidina čeka nas još jedno posebno poglavlje. Riječ je o Tvrdalju Petra Hektorovića – renesansnom ljetnikovcu koji, sa svojim ribnjakom i uklesanim natpisima, nudi jedinstven uvid u um i djelo jednog od najpoznatijih Hvarana. Mislim da takvo djelo ipak zaslužuje svoju razglednicu pa će nas upravo to izvanredno zdanje uvesti u sljedeći dio putopisa, odakle nastavljamo istraživanje ovog čarobnog otoka.
Galerija fotografija - Otok Hvar 2. Dio – Stari Grad
