Moje Razglednice

[gttranslate]

Putopisni portal Moje Razglednice – Hrvatske povijesne ljepote i svjetske znamenitosti.

Moje Razglednice Header - Putopisni portal
Pariz putopis, Eiffelov Toranj

Pariz, Francuska - 2. Dio

👁️ Ova razglednica pregledana je 426 puta

Bonjour Paris !

Dobro jutro! Nakon prekrasno provedene večeri na Mont Marteu budim se bez glavobolje, što znaći da je vino bilo kvalitetno koliko i fino. Doručak u hotelu odličan je, znam da su domaćini vrhunski gastarbajteri, pa me to i ne čudi. Spreman za nastavak razgledavanja grada napuštam hotel i krećem prema svojoj prvoj stanici. Sudeći po buđenju i doručku, ispred mene je savršeni dan! 

Eiffelov Toranj

Koristeći podzemnu željeznicu, već uhodanom rutom stigao sam do Trocadera, a zatim pored romantičnih klupica u parku preko rijeke Seine do podnožja Čelične Dame. 

Eiffelov toranj nije samo znamenitost nego i prava tvornica novca koja se, kad je riječ o turizmu, može mjeriti sa stotinama kilometara morskih plaža! Do sada ga je posjetilo oko 235 milijuna turista, što ga svrstava na listu najposjećenijih turističkih atrakcija svijeta.

Iako izdaleke izgleda nježno i kao da bi ga mogao otpuhati vijetar, Eiffel sadrži 18 tisuća metalnih dijelova koji teže preko 7300 tona (bez temelja)!

Konstrukcija je sagrađena između 1887. i 1889. kao ulazni svod za Svjetsku izložbu, koja je obilježavala stoljeće Francuske revolucije. Tristo radnika spojilo je 18,038 komada željeza bez varenja, koristeći tri i pol milijuna zakovica.

Simbol Pariza

Toranj je naišao na otpor javnosti kad je sagrađen, osporavajući estetsku formu. Danas je naširoko smatran kao jedan od najupečatljvijih umjetničkih instalacija na svijetu. Imao je dozvolu da može stajati 20 godina (nakon toga je vlasništvo trebalo prijeći na Grad Pariz, koji je planu imao rušenje tornja (pravila dizajnerskog natječaja su zahtjevala da se toranj može s lakoćom srušiti), ali kasnije se pokazao vrlo iskoristiv u komunikacijske svrhe, te je tako dopušteno da ostane i nakon isteka dozvole. Iskoristio se i za hvatanje ozloglašene Mata Hari, navodne njemačke špijunke, te je nakon toga njegovo rušenje postalo nepojmljivo Francuzima. Eiffel je tako ostao na mjestu i postao vječni simbol Pariza.

 Čekao sam u redu ispred ulaza na kojem su sad već standarni čuvari svih turističkih atrakcija – skeneri za pretragu. Nakon što su me detaljno pregledali dolazim ispod samoga tornja. Pogled sa zemlje ne ostavlja me ravnodušnim, kao ni čekanje u novom redu za ulaznice, a zatim i za lift. Ulaznice se kupuju po razinama, a pošto sam već stigao do ovdje, bilo bi mi nekako nepotpuno popeti se samo do pola tornja, to jest druge razine, pa kupujem kartu do vrha… Ukupno sam čekao oko 3 sata diveći se usput konstrukciji Eiffelovog tornja prije nego sam se dokopao lifta.

Pogled sa vrha

Pogled sa vrha oduzima dah, a sjena koju toranj baca na Seinu je impozantna.

Trocadero povezan sa mrežom bulevara, stotine i stotine ulica i beskrajne tisuće pariških krovova otkrivaju pravo značenje pojma megalopolis. Fotkam i snimam, koristeći zoom maximalno. Pogled mi odmah zapinje za veličanstveni slavoluk pobjede koji je podignut u čast borcima za Francusku, posebno Napoleonovih ratova. Ispod slavoluka nalazi se Spomenik neznanom vojniku iz Prvog svjetskog rata. Odavde se cijeli Pariz vidi kao na dlanu. Ispred mene su sve lokacije koje planiram posijetiti…

Vožnja Seinom

Spuštam se ispod Eiffela i na Seini se ukrcavam na Bateaux Mouches ili takozvanu “letjelicu” – naziv za popularne izletničke brodove na rijeci Seini koji pružaju posjetiteljima turu najpoznatijih atrakcija Pariza. Plovidba rijekom Seinom, doista je lijep doživljaj. Promatrajući  druge turiste na brodu, vidim da nisam jedini koji uživa na osunčanoj palubi klizeći ispod mostova Pariza.

Krstarenje traje oko sat vremena a karta je 15€, što i nije tako puno ako uzmem u obzir da ću proći pored dosta znamenitosti pa će mi ostati više vremena za ostale atrakcije.

Most Alexandra III.

Jedan od dominantnijih mostova je svakako Most Alexandra III. koji simbolizira prijateljstvo između Rusije i Francuske. Most krase četiri stupa visine 17 metara na čijim vrhovima su pozlačene statue koje čuvaju most. Most Alexandra III., koji spaja kvart Jelisejskih polja sa kvartom Eiffelovog tornja jedan je od najelegantnijih mostova na svijetu, također izgrađen za potrebe Svjetske izložbe.

Pont Des Arts

Most umjetnosti, poznat i kao most ljubavi, mjesto je gdje su zaljubljeni na ogradu pričvršćivali lokote kao svojevrsni oblik zavjeta, a potom bacali ključić u rijeku. Zbog velikog opterećenja mosta, uzrokovanog težinom lokota, gradske vlasti su donijele odluku o uklanjanju istih. Danas su na mostu umjesto ograde plastični paneli. Težina uklonjenih lokota bila je 45 tona, a broj ključeva u rijeci je predpostavljam nepoznat.

Norta Dame

Prevedena kao “naša dama”, Notre Dame je još jedan od mnogobrojnih simbola ne samo Pariza, već i cijele Francuske. Smještena na jednom od dva otočića u Parizu – Île de la Cité, katedrala se smatra pravim primjerom gotičke arhitekture, a karakteristična je zbog svojih kipića vodoriga koje su u početku predstavljale zlo. Ulaz u katedralu je besplatan ali ako se želite popeti uz 387 stepenica koje vode do zvonika, morat ćete platiti 10€. 

Kažu dobri poznavaoci Pariza da nisi ni bio u Parizu ako ne posjetiš Eiffelov toranj i muzej Louvre. Planiram posjetiti i dvorac Versailles te Napoleonovu grobnicu na Dome des Invalides, ali se bojim da ću biti kratak s vremenom…

Louvre

 Musée du Louvre, jedan je od najvećih svjetskih muzeja, a nalazi se u središtu Pariza na obali rijeke Seine u zdanju nekadašnje kraljevske palače. U svojoj zbirci ima više od 380 000 artefakata pa ih je praktički nemoguće vidjeti u jednom posjetu. Najpoznatija djela muzeja su Mona Lisa, Madona s djetetom i sv. Ivanom, van Goghov autoportret, Moulin de la Galette, Sloboda predvodi narod i Pisar. Muzej je toliko velik da bi mi trebalo par dana da sve obiđem, pa sam kao i većina turista krenuo linijom manjeg otpora i uputio se direktno prema Mona Lisi. Čekajući u redu razmišljam kolika je šteta što toliko umjetnina ostaje u sjeni da Vincijevog dijela.

Mona Lisa

Eno je… U velikoj sobi muzeja, prepunoj neprocjenjivih umjetničkih djela. Skriva se iza gomile ekrana mobilnih uređaja. Svi se guraju za selfi dame globalno privlačnog osmijeha.

 Da Vinci je iskoristio optičku iluziju da stvori jedinstveni osmijeh kroz perspektivu i njegovo korištenje rada u sjeni. Slika je trebala biti portret Giocondoove supruge Lise del Giocondo, koju je par namjeravao objesiti u svom novom domu kako bi proslavio rođenje njihova sina Andrea. Leonardo je sliku počeo slikati 1503. i nastavio je s radom slijedeće tri godine.

Svadba u Kani

Na suprotnom zidu nalazi se najdominantnija umjetnina  prostorije – Wedding Feast at Cana – Paolo Veronese. Ogromna slika koja predstavlja biblijsku scenu prvog Isusovog čuda gdje pretvara vodu u vino.

Nakon Mona Lise, mirne savjesti ostatak dana provodim u odmoru od slikanja i snimanja, lutajući ulicama Pariza… Ogladnio sam i odlazim na ručak u lijepi restoran u centru. Posluga je jako ljubazna i ako zastanete ispred restorana, izaći će van i ponuditi Vam stol. Ručak je, kao i doručak, bio odličan. Cijena, količina hrane i bogatstvo okusa su u odnosu na ponudu engleske kuhinje puno bolji, ali to ću shvatiti tek na doručku u Londonu…

Eurostar

Nakon još jednog obilnog doručka u hotelu odlazim do stanice Gare du Nord gdje Eurostar vlakom, čuvenom vožnjom pod kanalom La Manche, krećem prema Londonu.

Eurostar je željeznička usluga jako velike brzine koja povezuje Pariz i London ali i neke druge gradove. Iz Pariza u London dolazim za manje od 2 i pol sata. Na svom putovanju Eurostar vozi tunelom ispod mora i do 300 km/sat i ozbiljna je konkurencija avionu. Vožnja je udobna, a sigurnosni pregledi isti su kao i za avion.

U samom vlaku uobičajena je atmosfera, putnici su tog popodneva bili mlađi ljudi, većinom poslovni, koji su tih dva sata i 20 minuta proveli zadubljeni u svoje laptope.

Kiša u Londonu pada vrlo često – no to nisu jake kiše i pljuskovi, nego ona dosadna i lagana kišica uz koju se ispija neki gorki zeleni čaj. Iako za slikanje uvijek prizivam sunčano vrijeme, London bez kiše je kao i Pariz bez tornja pa joj se potajno nadam…

“Izranjajući” iz Channel Tunnel-a i kanala La Manche, kapljice kiše udaraju u prozor vlaka… To može  značiti samo jedno – u Londonu me čeka savršeni dan! 

Paris, Francuska 2. Dio - Galerija Fotografija

Print Friendly, PDF & Email
Ukoliko ste u mogućnosti, podržite naš rad donacijom na Patreonu! (Stvaranje novih projekata, održavanje servera i stranice bez reklama)

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

 

Kako bismo poboljšali svoje usluge, na portalu mojerazglednice.com koristimo kolačiće. Neki kolačići koje koristimo neophodni su za uredno funkcioniranje određenih usluga (lajkanje i dijeljenje), a drugi se koriste za prikupljanje informacija o korištenju internetske stranice (statistiku), tako da stranicu možemo prilagoditi tvojim potrebama. Neki su kolačići privremeni i nestaju kad isključiš preglednik, a drugi su trajni i ostaju na tvom računalu neko vrijeme. Koristimo i neke lokalne kolačiće koji su vezani za lokalne kampanje a koji će nestati po njihovu završetku. – Polica privatnosti