Knin - Zvonimirov grad, Hrvatska
Zvonimirov grad
Nakon očaravajućeg “Oka Dalmacije” – izvora Cetine, nastavljam prema jednom od najstarijih gradova u Hrvatskoj ali i u Europi – Kninu.
Zvonimirov grad – Knin uvijek je bio na križanju važnih puteva između unutrašnjosti i mora. Kao najmoćniji utvrđeni grad u Dalmaciji i najslavnija prijestolnica hrvatskih kraljeva bio je od velike važnosti za Hrvate. Često nazivan kao Kraljevski grad, Ključ Hrvatske te Vrata Dalmacije, smješten je ispod najvišeg vrha u Hrvatskoj – Dinara (1831 metar) na istoimenoj planini. Njegove impozantne zidine sa kojih se cijeli grad vidi kao na dlanu, moje su slijedeće odredište.
Kralj Dmitar Zvonimir
Nakon krunjenja za hrvatskog kralja u crkvi Sv. Petra u Solinu 1075. godine, Zvonimir svoju prijestolnicu prenosi u Knin.
Ujedinio je dalmatinske gradove te Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku. Za vrijeme njegove vladavine Hrvatska je bila u miru sa svim susjedima.
Kralj Dmitar Zvominir jedini je hrvatski kralj kojega je krunio rimski papa, točnije njegov poslanik Gebizon. Zvonimirov grad mu u suradnji sa članovima Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja podiže četiri metara visok spomenik na Trgu Oluje, na početku novo uređene šetnice koja vodi do gradskog trga.
“Hrvatska kronika” pripovijeda o Zvonimiru: “I za dobrog kralja Zvonimira bijaše vesela sva zemlja, jer bijaše puno svakog dobra i gradovi puni srebra i zlata”.
Kletva kralja Zvonimira
Legenda o smrti kralja Zvonimira pripovijeda o dobrom kralju Zvonimiru za čije je vladavine vladao red, mir i prosperitet u Hrvatskoj, a nastavlja se s opisom sukoba na narodnoj skupštini u petih crikvah u Kosovi (kod Knina), na kojoj je kralj Zvonimir navodno pozvao narod u križarski rat za oslobođenje Kristova groba. Hrvati nisu htjeli ratovati daleko od doma, pobunili se i smrtno ranili kralja koji ih je prokleo… “da bi veće Hrvati nigdar ne imali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podložni bili”
Nijedan stariji dokument bliži životu i vladavini kralja Zvonimira ne spominje njegovu nasilnu smrt. Na natpisu na Bašćanskoj ploči koja je nastala oko 1100. godine, dakle nakon kraljeve smrti, ne navodi se nikakav spomen nasilne kraljeve smrti. Također, u vladarskim ispravama iz 12. stoljeća koje su izdali hrvatsko-ugarski kraljevi u kojima se spominje Zvonimir nema spomena o njegovoj nasilnoj smrti, što bi bilo vjerojatno spomenuto da se doista dogodilo.
Kninska Tvrđava
Kninska tvrđava spada među najveće hrvatske fortifikacijske spomenike i druga je po veličini vojna utvrda u Europi, izuzetno razvedena i sačuvana u svim svojim dijelovima. Tvrđava se počela graditi u 9. stoljeću, za vrijeme nastajanja starohrvatske države. Pojedini su hrvatski kraljevi u Kninu imali povremenu prijestolnicu, dok je kralj Dmitar Zvonimir imao stalnu. Tvrđava se sastoji od pet dijelova koji su međusobno povezani, a nalaze se na 345 m nadmorske visine i na visini od oko 100 m iznad grada Knina. Duga je 470 m, a na najvišem je dijelu široka 110 m. Obrambeni zidovi koji je opasuju sa svih strana u dužini od gotovo 2 km mjestimično su visoki i do 20 m. Tvrđava je živući spomenik kulture, obnovljena je i održavana, na njoj se nalazi muzejom sa izložbenim prostorima, suvenirnica i restoran.
Od stoljeća 7.
Početkom 7. stoljeća kninsko područje naseljavaju Hrvati. Iako su Hrvati doselili u 7. Stoljeću, hrvatska kneževina rađa se tek početkom 9. stoljeća između Zrmanje i Cetine i to iz simbioze ilirsko-romanskih starosjedilaca te doseljenih Hrvata. Prije kralja Zvonimira Knin je bio privremena prijestolnica hrvatskih vladara o čemu svjedoče arheološki nalazi pronađeni u Kninu i bližoj okolici. Godine 1040. za vrijeme hrvatskog kralja Petra Krešimira osniva se u Kninu biskupija, a biskup nosi naziv “hrvatski biskup”. Knin svoj najveći procvat doživljava za vrijeme kralja Dmitra Zvonimira.
Za vrijeme kralja Petra ugarski kralj Koloman uputio sa svojom vojskom u Dalmaciju, iz Knina mu je pošao u susret kralj Petar sa svojom vojskom, po starom srednjovjekovnom običaju. Tada je na planini Gvozd, današnjoj Petrovoj gori, 1097. godine posljednji hrvatski kralj Petar Svačić ubijen, a njegova vojska poražena. Pogibijom kralja Petra, Hrvatska je izgubila samostalnost te 1102. godine stupila s Ugarskom u personalnu uniju koja će trajati 800 godina.
Vojno strateški centar
Kninski garnizon predao se 1522. godine Turcima ali nakon 166 godina turske vlasti Knin je ponovno oslobođen. Kninom su zatim vladali Venecija, pa Francuska pa Austrija. Austrija je vladala od 1813-1918 god. U Kninu se 60-tih godina 19. stoljeća formiraju dvije političke stranke: narodna i autonomaška. Narodna, kao izraz volje naroda i njegovih težnji da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom i da se hrvatski jezik uvede u upravni i javni život. Autonomaška, koja traži posebnu autonomiju za Dalmaciju u okviru Austrijske Monarhije.
Devedesetih godina 19. stoljeća pravoslavna i katolička crkva oštro su se suprotstavljale miješanim brakovima kojih je na kninskom području bilo podosta. Iako je Knin imao sve uvjete da se ekonomski razvija s obzirom na svoj položaj, njegov vječni vojno strateški karakter to mu je onemogućavao. Tek pomicanjem austrijsko-turske granice na Drinu 1878. godine, Knin prestaje biti vojno strateški centar.
Od 1918- 1990
Prvi svjetski rat nametnuo je i kninskom području brojne žrtve i težak život. Nakon njegova završetka u Kninu je još uvijek bio jak pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Na osnovu Londonskog sporazuma talijanska vojska je međutim okupirala Knin 1918. godine ali se Rapalskim ugovorom 1920 godine povlači. Organizirani politički život u Kninu javlja se tek poslije 1923. godine kojeg su izvele zagrebačke i beogradske političke stranke, u kojima će se prelamati proturječja Kraljevine Jugoslavije. Nakon napada Njemačke i Italije na Jugoslaviju 1941. godine došlo je do njenog sloma i uspostave Nezavisne države Hrvatske u čiji sastav ulazi i Knin.
Krajem Drugog svjetskog rata pod zidinama Kninske tvrđave vođena je jedna od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata – Kninska bitka. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Knin je u sastavu Republike Hrvatske u Federativnoj Republici Jugoslaviji u kojoj je uspostavljen komunistički režim. Po popisu iz 1981. god. općina Knin ima 43 731 stanovnika. Po popisu stanovništva 2021. godine u Kninu živi 8.317 stanovnika a u okolici koja obuhvaća 12 sela po najnovijem popisu živi ukupno 11.755 stanovnika.
Demografske promjene u Kninu i okolici počele su 1991. kada je, kao i posvuda na području tkzv. Krajine, došlo do izgona hrvatskog stanovništva. Do obrata je došlo 1995. masovnim odlaskom Srba tokom operacije “Oluja”.
Muzej u tvrđavi
Tijekom Domovinskog rata prostor tvrđave s muzejskim zgradama devastiran je, a fundus je djelomično opljačkan. Muzej je ponovno otvoren za javnost 1996. g., a muzejski postav smješten je u južnom dijelu tvrđave, postaja Belvedere, u trima obnovljenim zgradama. U stalnom postavu izložena je etnografska, u postavu arheološka, te kulturno-povijesna i geološko-paleontološka građa.
Oslobođenje Knina
Nakon raspada SFRJ i osamostaljenja Hrvatske, krajiški Srbi su se pobunili i osnovali Republiku Srpsku Krajinu, čiji je glavni grad bio Knin.
Hrvati iz Knina, Vrpolja, Potkonja i Kijeva prisiljeni su 1991. godine napustiti svoje domove i otići u progonstvo.
U vojno redarstvenoj akciji OLUJA , Hrvatska vojska oslobađa Knin 5. kolovoza 1995. godine te ga ponovno vraća u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Samo Istina-
Po knjizi generala Ademija, Samo Istina, rasplet je išao na slijedeći način.- Na sastanku u Lori Ademi, koji je bio zamjenik generala Gotovine, operativne grupe Livno, zborno područje Split, predlaže napadna djelovanja na Dinaru i oslobađanje Bosanskog Grahova kao preduvjet za oslobođenje Knina.
Taj prijedlog nije tada podržan ali ministar obrane Gojko Šušak i vrhovni zapovjednik dr Franjo Tuđman naređuju stratešku operaciju kojom bi se oslobodili Bosansko Grahovo i Glamoč.- ljeto 1995.
Međutima dolazi do problema, štabni generali okupljeni oko generala. Bobetka imaju drugačije planove i naređuju da se Knin oslobodi na način kako su to radili partizani, preko Sinja, Šibenika i Zadra.
Ademi ocjenjuje da bi to bila velika greška sa puno poginulih.
Preko generala Rojsa, dolazi se do ministra Šuška i predsjednika Tuđmana, koji tada smjenjuje generala Bobetka i naređuje da se oslobođenje Knina izvrši sa Dinare, na način koji zagovara Ademi.
Bila je to bitna odluka i veliko strateško iznenađenje za neprijatelja jer nisu očekivali da će glavni udar doći sa Dinare.
General Gotovina, Rojs i Ademi odmorili su se toga jutra u selu Rujane i digli se u 3,45, čekao ih je naporan dan. U tijeku noći, 7 i 4 gardijska brigada, pripremile su se za juriš i gonjenje neprijatelja.
Napad je počeo. Dan kasnije Ademi zove Ivana Koradea i pita ga gdje je, zapovjedniče ja sam na krovu Hrvatske na Kninskoj tvrđavi. Zajebao nas je Korade, stigao je prije nas piše Ademi.
Predsjednik Tuđman u slobodni Knin došao je već 6.kolovoza 1995.
Kasnije dolazi do napada iz Bosne koju je vodio Srpski general Mladić, tkzv. operacija Vaganj, međutim kontranapadom Hrvatskih snaga brzo se dolazi do Drvara i pred Banja Luku, te do puta za Dejtonski sporazum, što je značilo da je kraj rata bio otvoren.
Oluja
Od 4.do 8. kolovoza 1995. uspješno je izvedena vojno-redarstvena operacija „Oluja“ u kojoj su Hrvatska vojska i skupne snage Specijalnih postrojbi MUP-a RH oslobodile okupirani teritorij u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Kordunu i Banovini. Operacija je vođena na bojišnici dugoj 700 kilometara, a započela je koordiniranom akcijom HRZ i hrvatskog topništva po neprijateljskom sustavu veze i vojnim ciljevima. Nakon toga hrvatske snage su krenule u akciju proboja iz trideset pravaca.
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kada su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade oslobodili Knin, drevni hrvatski kraljevski grad.
Zbog njegova strateškog i simboličnog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja.
Čarobni grad
Knin je danas, vidljivo je to onome tko po prvi put dođe u grad na sedam rijeka, uredan i čist. Ljudi ovdje pokušavaju živjeti bolje i to je ono što je najvažnije.
Knin živi nekim svojim životom, usprkos ranama devedesetih, zagledan u budućnost, sa svim svojim raznolikostima kojima se ipak može pohvaliti.
Još u 19. stoljeću putopisci su opisivali Knin „čarobnim gradom“ koji ima takvu ljepotu koja se ne može opisati. I nisu pogriješili. Jer kako drugačije doživjeti grad koji je okružen s devet visokih i moćnih planina i prekrasnim jezerima koja su zbog svojih čudesnih boja nazvana Šarenima, grad kroz koji protječe sedam bistrih i bogatih rijeka, među kojima i jedna od najljepših rijeka u Europi – Krka. Grad poviše kojega se uzdiže mistična planina Dinara s najvišim hrvatskim vrhom iz koje se rađa nestvarno lijepi slap Krčić. Grad koji ima jednu od najljepših i najvećih srednjovjekovnih tvrđava u Europi u kojoj su svoju prijestolnicu prije tisuću godina imala četiri hrvatska kralja…
Galerija fotografija - Knin - Zvonimirov grad, Hrvatska
