
Seljačka buna 2. Dio - Buna traje – Bitka kod Stubice
Sadržaj:
ToggleBuna traje !!!
U organizaciji Družbe vitezova zlatnog kaleža Donja Stubica i Turističke zajednice područja Donja Stubica već drugo desetljeće na zagorskim bregima ori se “Buna traje” – kao spomen ustanka seljaka u borbi za pravicu!
Vjerno se prikazuje povijesna bitka kod Stubice, u kojoj su se sukobili tadašnji kmetovi pod vodstvom Matije Gupca s vojskom feudalaca predvođenih Franjom Tahijem.
Manifestacija Seljačka buna počinje u noć bune – noći muzeja u Muzeju seljačkih buna, Gornja Stubica. – Pogledajte postavu muzeja u prvom nastavku!
Donja Stubica
U centru Donje Stubice svanulo je sunčano jutro, okupljaju se improvizirano naoružani kmetovi i mnogobrojni posjetitelji. Uz sajam domaćih proizvoda, hrane i pića, atmosferu podižu i vrhunski glumci koji nakon puntanja, na čelu sa Matijom Gubcem u povorci i uz pjesmu kreću ,prema imanju Franje Tahija – dvorcu Stubički Golubovec.
Nema nazaj!
“Počujte braćo kokot kriči, vrijeme je za bunu dići!
Mi Gubčevi smo puntari, žedni su naši mačevi!
Špice napred nema nazaj, tu ostajemo dok dojde nam kraj!”
Rijeka ljudi sudionika i posjetitelja na čelu sa glavnom glumačkom postavom uz pjesmu i poklike “buna traje” slijeva se prema imanju velemoćnog feudalnog gospodara Franje Tahija – dvorcu Stubički Golubovec.
Dvorac Stubički Golubovec
Dvorac Golubovec u Donjoj Stubici jedan je od najvrednijih hrvatskih dvoraca kasnobaroknog razdoblja. Posjeduje visoku arhitektonsku, povijesnu i ambijentalnu vrijednost, zbog kojih je proglašen kulturnim i prirodnim dobrom nacionalnog značenja. U njemu se održavaju koncerti, književne večeri, simpoziji, izložbe i druga događanja. Golubovec kao sklop dvorca, perivoja, perivojne šume i Vilinskih poljana ,nudi različite sadržaje i atrakcije turističke važnosti. Dvorac je kao stvoren za ovu manifestaciju, nije daleko od centra i okružuje ga veliko imanje na kojem se može odigrati završna bitka.
Pripreme u kampu
Na imanju Tahija, prije dolaska povorke atmosfera je mirna i opuštajuća. Oko dvorca ima zanimljivih sadržaja i lokacija vrijednih istraživanja. Može se pronaći sve – zabavni sadržaji, suveniri, ugostiteljska ponuda, živa glazba, i dvorske lude.
U kampu – šator naselju, razgledavam zanimljive rekvizite i odore.
Glumačka postava
Ekipa zadužena za odvijanje predstave odradila je posao vrhunski! “Predstava” se odvija kontinuirano i na više lokacija, a sam tijek ima glavu i rep. Svi glumci su odradili vrhunski posao i uistinu je bio užitak prisustvovati ovoj manifestaciji. Opremljen sa mobitelom i jednim aparatom, pokušao sam uloviti atmosferu u Donjoj Stubici najbolje što sam mogao. Uživajte u video prilogu!
Iako sam završetak bitke i njene posljedice već opisao u prvom nastavku, ponovit ću ih i ovdje za one koji su ih propustili, a željeli bi znati više…
Bitka kod stubice 1573. godine
Povijesna bitka kod Stubice koja je pokazala “šake” vlasteli 16. stoljeća, rekonstruirana je od strane Družbe vitezova Zlatnog Kaleža i postala manifestacija od velike važnosti ne samo za Gubčev kraj već i za cijelu Krapinsko-zagorsku županiju koja je Seljačku bunu uvrstila u top manifestaciju županijskog interesa, a Hrvatska turistička zajednica, manifestaciju od nacionalnog karaktera. O velikoj Seljačkoj buni iz 1573. godine uči se u školama, piše se u raznim povijesnim knjigama, a svi prisutni koji se pridruže tom spektaklu, mogu na jedan trenutak osjetiti veliku nepravdu koja je bila nanesena velikom broju seljaka u 16. stoljeću.
Krah pobune
Seljačka buna je u početku imala uspjeha, no na vijest o buni plemići su počeli skupljati svoju vojsku. Hrvatski ban biskup Juraj Drašković pisao je caru i tražio pomoć. Zajedno sa konjanicima grofa Zrinskog i Uskocima, banska je vojska pod vodstvom podbana Alapića navalila na seljačku vojsku koja se utaborila u Donjoj Stubici. Među pobunjenim seljacima navodno je bilo oko 15 tisuća ljudi, a pretpostavlja se da je u završnoj bici sudjelovalo njih pet tisuća.
Oko tri tisuće poginulo je u sukobu, dok su ostali zatočeni ili pogubljeni, a dio njih je osakaćen kao primjer ostatku stanovništva. Boj je trajao četiri sata, pobjeda je već naginjala seljacima kad je u posljednji tren došla na bojište četa haramija i pomogla plemićkoj vojsci u zimsko predvečerje razbiti kmetove. U krvavoj bici seljačka se vojska hrabro borila ali je najzad podlegla pred nadmoćnim snagama.
Osveta
Nakon bitke plemići su se strašno osvetili seljacima, tako je npr. na jednoj kruški visilo obješenih 16 seljaka. Kuće seljaka su spaljivali, a njihove žene i djecu su ubijali čineći najveće moguće zločine. Ban biskup Drašković molio je cara za dozvolu da se najoštrije kazne seljaci i sam Matija „Jednoga od njih, koga zovu Gubec – beg i koga su nedavno proglasili kraljem, okrunit ćemo ostalima za primjer usijanom željeznom krunom ako na to privoli Vaše Veličanstvo“. Nakon što su seljaci poraženi, Gubec je uhvaćen i odveden u Zagreb. Bio je strahovito mučen, vodili su ga po gradu šibajući ga, rugajući mu se, skidali su mu meso sa tijela usijanim klještima i na kraju ga strijeljali.
Smaknut je 15. veljače, a prema legendi je javno mučen na Markovu trgu tako što je bio prisiljen da nosi krunu od usijanog željeza (kao “seljački kralj”).
Sam Matija Gubec duboko se urezao u hrvatsku povijest i u samu narodnu dušu kao simbol borbe za pravicu. Matija Gubec je do današnjeg vremena ostao najveći narodni junak Hrvata.