Poljska 3. Dio - Auschwitz
AUSHWITZC
Nakon Wadowica i Krakova put me vodi u tamnu prošlost Poljskog mjesta Oswiecim (njem. Auschwitz), poznatom po kompleksu koncentracijskih njemačkih logora.
Obilazeći Auschwitz I i Auschwitz II (prvi i drugi logor) gdje je ubijeno više od milijun ljudi, znam da me čeka tema o kojoj je teško pisati.
Uz fotografije i video koji će vam dočarati ovo zloglasno mjesto, pokušati ću malo dublje zagrebati u povijesna događanja koja su jednom čovjeku omogućila apsolutnu vlast za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Zašto je Hitler mrzio Židove?
Poraz Njemačke u 01 svj.ratu i teška gospodarska kriza bili su plodno tlo za nastanak nacionalističkih pokreta, a jedan od njih bio je i Hitlerov Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei (NSDAP) koji koristi tešku gospodarsku krizu te preuzima vlast 1933. godine.
Kada je Hitler napustio Austriju, dvadesetih godina, već je bio zaluđen njemačkim nacionalizmom, mržnjom prema demokraciji, marksizmu i Židovima, te gonjen sigurnošću da je providnost odredila arijevce, posebno Nijemce, da budu rasa gospodara.
Oštro se protivio Versajskom poretku ustanovljenom poslije 1.svj. rata i golemim reparacijama koje je Njemačka morala plaćati. Izlaz je vidio u vojnom jačanju i širenju Njemačke radi potrage za energijom i sirovinama. Njemački narod je smatrao arijevskom višom rasom i želio je da se Njemačka riješi Židova, koje po Hitleru, treba lišiti i imetka koji su ionako lihvarenjem oteli.
Adolf Hitler bio je veliki obožavatelj njemačkih filozofa i ljudi radikalnih svjetonazora. Hitlerov je Weltanschauung (pogled na svijet) bio baziran na djelima Gobineaua, Chamberlaina, Wagnera, te na njemačkoj povijesti, na koju je Martin Luther ostavio neizbrisiv pečat.
Nacionalsocijalistička partija je u potpunosti preuzela Hitlerove ideje koje je on iznio u svojoj knjizi Mein Kampf, a koja je kasnije postala biblijom nacističke Njemačke.
Kompozitor Wagner, kojega je Hitler obožavao, otvoreno je gajio mržnju prema Židovima i bio uvjeren da svojim novcem žele zavladati svijetom. Tijekom mnogo stoljeća kršćanska je Europa je Židove proglašavala “Kristo-ubojicama”, neprijateljima i prijetnjama koje je trebalo konvertirati i na taj način spasiti, ili ih “vatrom i mačem” ubiti, odnosno protjerati van zemlje. S te strane
gledano, Hitlerova je nacistička teorija predstavljala neku
vrstu kontinuiteta europskog rasizma.
Židovi su kroz gotovo cijelu svoju povijest bili proganjani, već od antike i kroz srednji vijek, a neprijateljstvo prema Židovima kulminiralo je tijekom Drugog svjetskog rata, s ishodištem u Njemačkoj.
Endlösung - Konačno rješenje
Nakon konferencije u Wansseu i donošenja odluke o „konačnom rješenju židovskog pitanja“ Pod vodstvom Heinricha Himmlera, SS je 1940. okupirano područje, pretvorio u koncentracijski logor, glavno mjesto za ubijanje Židova. Uslijedilo je rasno „čišćenje”: židovsko stanovništvo moralo je napraviti mjesta za preseljene Nijemce. Ili su bili izolirani u getima ili su – kao i mnogi drugi Poljaci – deportirani na prinudni rad.
Transporti Židova pristizali su u logor od veljače 1942. do studenog 1944. godine. Oko 80 posto ljudi koji su stizali organiziranim transportom – nisu evidentirani kao zatvorenici, već su odmah po dolasku ubijani u plinskim komorama. Prema Memorijalnom centru Auschwitz-Birkenau, više od 1,1 milijuna ljudi je izgubilo život u tom logoru smrti. Od toga su 90 posto bili Židovi , zatim Romi, homoseksualci, katolici i sljedbenici Jehovinih svjedoka, osobe s invaliditetom i politički protivnici.
U početku su logoraši spavali na podu, a kasnije sa porastom njihova broja spavali su na drvenim trokatnim krevetima. Kupatila sa toaletima su bila vrlo primitivna i njihova je upotreba bila strogo ograničena. Odjeća i donje rublje se mijenjalo svakih nekoliko mjeseci, periodično se vršilo uklanjanje ušiju za logoraše, ali to je često bila još veća tortura. Ljeti su tuševi bili vrući, a zimi ledeni. Logoraši su po snijegu morali goli trčati do svojih baraka.
U radnom logoru dan je započinjao u 4.30. Logoraši su na zvuk zvona morali izjuriti iz baraka na doručak. Doručak se sastojao od pola litre mlake tekućine koju su SS-ovi zvali kava. Nakon toga kreće se na rad. Rad je mogao biti u tvornicama, rudnicima, poljoprivredi i gradnji. Logoraše je praktički mogao svatko kažnjavati za najrazličitije „prekršaje“. npr. vršenje nužde tijekom radnih sati. Najčešće kažnjavanje je bilo 25 udaraca bičem.
Plinske komore su radile na vrhuncu kapaciteta u ljeto 1944. kada je 400.000 mađarskih Židova pobijeno u samo dva mjeseca. Sovjetska vojska je 27. siječnja 1945. oslobodila preostale zatvorenike koncentracijskog logora Auschwitz. Ono što su tamo zatekli i danas je još uvijek posve nezamislivo.
Auschwitz I
Prvi i najstariji bio je takozvani „glavni logor“, kasnije poznat i kao „Auschwitz I“, u kom je broj zatvorenika varirao oko 15.000. Prvi transport u Auschwitz bio je 20.5.1940. godine. Sastojao se od trideset Židova iz Njemačke, koji su trebali preuzeti kontrolne i nadgledne funkcije u logoru. Njima su dodijeljeni logoraški brojevi od 1 do 30. Do 1944. godine logor je dograđivan novim barakama za logoraše, a na ulazu u logor od 1942. godine stoji cinični natpis “Rad oslobađa” (njemački: Arbeit macht frei).
Auschwitz II
Drugi dio bio je logor “Birkenau”, u kome je 1944. godine bilo preko 90.000 zatvorenika, a poznat je i kao „Auschwitz II“. Ovo je bio najveći dio logora Auschwitz. Poljaci su iseljeni iz svojih domova, koji su zatim porušeni zbog gradnje ovog djela logora. Veći dio aparata za masovno istrebljenje izgrađen je upravo u Birkenau i većina žrtava je tu ubijena. Od 1942. do 1944. osnovano je više od 40 podlogora u kojima su zatvorenici tretirani kao robovi. Najveći od njih zvao se “Buna”. Svi logori i podlogori bili su izolirani od vanjskoga svijeta i ograđeni bodljikavom žicom. Izgradnja četiri velike plinske komore i krematorijuma započeta je u Birkenau 1942. godine, a počele su sa radom 1943. godine. Povjesničari procjenjuju da je oko 1,1 milion ljudi stradalo u Auschwitzu za manje od pet godina njegovog postojanja.
Anna Frank
U kasnu jesen 1944. u Auschwitz je stigao posljednji transport Židova iz cijele Europe. Među deportiranima iz okupirane Nizozemske bila je i 15-godišnja Anne Frank. Njezini dnevnici su nakon završetka rata postali potresni dokument o progonu Židova od strane nacionalsocijalista.
Schutzstaffel - SS
Čuvari i rukovodstvo logora Auschwitz-Birkenau bili su pripadnici SS-a. Već u proljeće 1942. godine u kompleksu logora je raspoređeno 2.000 SS-ovih stražara. Upravnik građevinskih radova u koncentracijskom logoru Auschwitz, SS- Sturmbannführer Karl Bischoff, izvijestio je Berlin: „Od sada, u roku od 24 sata može biti spaljeno 4.756 leševa.”
Adolf Eichmann - Sudbina zločinca
Uhićen je 1960. u prikrivenoj akciji od strane pripadnika izraelske tajne službe Mossad i prebačen u Izrael.
“To je stvarno ON”, opisao je trenutak uhićenja Adolfa Eichmanna, agent izraelske tajne službe Mossad, Zvi Aharoni.
Da se upravo meni, jednom židovskom oficiru, posreći da mi u ruke padne nacist odgovoran za smrt 6 milijuna Židova – bilo je to upravo nevjerojatno“, rekao je Aharoni.
Ovo spektakularno uhićenje se navodno dogodilo bez znanja ili prethodnog informiranja argentinskih vlasti. Moja krivnja leži u mojoj poslušnosti, branio se optuženik na sudu. Zakleo sam se na poslušnost i odanost mojoj službi i ratnoj obvezi.
“Un momentito, señor.”Bile su to jedine tri riječi koje je izraelski obavještajac Peter Malkin znao na španjolskom, ali su trebale promijeniti tijek povijesti.
Hvatanje Eichmanna
Malkin je te riječi izgovorio ćelavom radniku tvornice Mercedes-Benz koji se 11. svibnja 1960. vraćao kući s posla. A kad ga je čovjek nevoljko prepoznao, Malkin je krenuo u akciju. Uz pomoć još tri tajna agenta, srušio je čovjeka na tlo i ugurao ga u auto. Dok su odjurili, zavezali su ga i pokrili dekom na stražnjem sjedalu. Čovjek na stražnjem sjedalu bio je jedan od najozloglašenijih svjetskih ratnih zločinaca: Adolf Eichmann, nacistički dužnosnik koji je pomogao Njemačkoj izvršiti masovno ubojstvo šest milijuna Židova tijekom Drugog svjetskog rata.
“Operation Finale”
Godinama je izbjegavao vlasti i živio u relativnom miru u Argentini. Sada je bio u pritvoru Mossada, izraelske tajne službe –Eichmann je imao novi identitet – “Ricardo Klement”, radnik, ali mu to nije pomoglo. Njihov cilj nije bio samo uhvatiti ga, već ga vratiti u Izrael gdje bi mu se moglo javno suditi za njegove zločine. Odveli su ga u “sigurnu kuću” u Buenos Airesu, gdje je danima ispitivan prije nego što je drogiran i stavljen na avion za Izrael.
Mossad zaista ima dugu ruku.
Adolfa Eichman proglašen je krivim pred posebnim sudom. Obješen je 31. svibnja 1962.
Kako je moguća apsolutna moć?
Postavlja se pitanje kako je moguće da pojedinac ima takvu apsolutnu moć i kako je moguće da on svoje ideje nametne cijelom društvu.
Kancelar
Kada je izabran za kancelara, Hitler je započeo s eliminacijom bilo kakve moguće opozicije kako bi mogao u potpunosti i bez kritike provesti svoju planiranu politiku.
Na tom putu koristio se svim sredstvima koje mu je nudio državni aparat.
Stvoren je i sustav policije koja se služila takvim mjerama terora, kako u Njemačkoj, tako i u kasnije okupiranim zemljama, pa su njihova imena trajno urezana u neslavni dio povijesti.
Jedan dan nakon inscenirane paljevine Reichstaga, 1933, izglasan je dekret Za zaštitu naroda i države.
Tim su se dekretom ograničile osobne slobode, koje su uključivale pravo slobode izražavanja mišljenja, slobode tiska, prava na okupljanje i udruživanje, a omogućeno je i ukidanje privatnosti poštanskih, telegrafskih i telefonskih komunikacija.
Istim su dekretom omogućene premetačine i konfiskacija imovine, kao i neograničeno pritvaranje nepodobnih bez ikakvog suđenja.
Upravo je tim zakonima Hitler sebi stvorio mogućnost da donese i rasne zakone.
Hitler privatno
Iako ga je povijest definitivno svrstala u velike zločince, Hitler nije bio lud. Posjedovao je nevjerojatnu sposobnost pridobijanja ljudi najrazličitijih uvjerenja i uvijek iznova igrao nove uloge, kako je to koja situacija zahtijevala.
Ako je trebalo pridobiti rezervirane stranačke kolege, borio se za simpatije – ako je trebao, mogao se za tren oka rasplakati. Oduševljavalo je ratne veterane jednako kao i fine dame, vodeće gospodarske stručnjake ili grube nacističke nasilnike. Imao je mekani glas, što dokazuje tajna snimka sa Finskim predsjednikom. Demagog kakva Njemačka nikada nije vidjela, vješt retoričar, dobar glumac i talent za politiku.
Znao je biti i jako ljubazan, naročito prema ženama i djeci, ali ponekada i pasti u veliki bijes, koji je ipak bio kontroliran. Njegova politička uvjerenja su bila radikalna i to nikada nije krio. Većina ljudi smatra ga psihopatom, gotovo da postoj konsenzus da psihički zdrava ili normalna osoba ne bi bila sposobna počiniti zločine za kakve je on izravno odgovoran.
Odveo je i Njemačku i svijet u rat, te završio je kao ratni zločinac. Ponekad ugodan, čak i prema ljudima koje je mrzio. A opet, bolesno hladan i prema ljudima koji su mu bili najbliži.
Pouka je da pojedinac nikada ne bi trebao imati apsolutnu moć i vlast kakvu je on imao.
Auschwitz i kraj rata
U siječnju 1945. nadiranje Sovjeta je bilo nezaustavljivo. Nacisti su 18. siječnja proveli posljednju prozivku i sa 60.000 logoraša pješke krenuli prema unutrašnjosti Reicha.
Ubrzani dolazak Sovjeta je onemogućio strijeljanje bolesnih – njih oko 7.000. Plinske komore su prije odlaska minirane i uništene kako dokazi ne bi ostali. U pratnji SS-ovaca nije bilo zastajkivanja, kažnjavalo se metkom. Oko 20.000 logoraša je stiglo do logora Bergen-Belsen. 322 divizija Crvene armije je 27. siječnja 1945. oslobodila logor Auschwitz. Sovjeti su ga do 1947. koristili kao svoj zatvor, a nakon toga ga je poljska vlada preuredila u muzej.
27. siječnja međunarodni je dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata.
Da li se Auschwitz opet može dogoditi?
“Ako se Auschwitz dogodio, to apsolutno znači da se može dogoditi opet.” izjavila je jedna preživjela logorašica. Ako sjećanje nestane, onda smo na dobrom putu da se to i dogodi.
Galerija fotografija
